»
Agenda 21
Jedan od
ključnih dokumenata usvojenih na samitu u Rio de Žaneiru je Agenda 21 -
deklaracija o namerama i obavezivanje na održivi razvoj u 21. veku. Na
oko 500 stranica nalazi se 40 poglavlja - od teme siromaštva, zaštite
atmosfere, šuma, vodenih resursa, preko zdravstva, poljoprivrede,
ekološki zdravog upravljanja biotehnologijom do pitanja odlaganja
otpada. Novitet u odnosu na druge dokumente Ujedinjenih
Nacija
predstavlja izričito priznavanje uloga "bitnih grupacija", kao što su
žene, deca i omladina, poljoprivrednici i preduzetnici.
Od 1992
godine, Ujedinjene
Nacije su počele da sve više računaju na ulogu ovih
grupacija u svojim programima, za razliku od prethodne prakse koja je
isključivala sve aktere osim nacionalnih vlada i nekoliko favorizovanih
posmatračkih organizacija.
»
Lokal Agenda 21
Jedno od
poglavlja Agende 21 o bitnim grupacijama je i poglavlje o ulozi lokalnih
vlasti. Sa svih strana sveta, razna tela naglašavala su njihovu ključnu
ulogu u konkretnoj primeni "održivosti" na lokalnom nivou.
Iz ovoga
je i proizašla preporuka data u 28. poglavlju - da lokalne vlasti treba
da se konsultuju sa stanovništvom u pogledu osmišljavanja strategije za
stvaranje Lokalne Agende (LA) 21. Na žalost,
bilo je potrebno nekoliko godina da se pojavi bilo kakva smernica o tome
sta bi ovo trebalo da podrazumeva i sta konkretno treba preduzeti, pa se
tako u početku samo nekolicina pionira prihvatila ovog posla.
Danas,
mnogi lokalni saveti rade u skladu sa principima Lokal Agende. Svaki od
procesa ima svoje karakteristike, obeležen je lokalnim uslovima,
uključujući tu i javno mnjenje, geografske uslove (urbane i ruralne
oblasti, na primer, razlikuju se po svojim nedostacima), koji se uzimaju
u obzir pri donošenju odluka,
što važi i za političke stavove, kao i za
probleme resursa. Ipak, od početka je bilo jasno da pored lokalanih
postoje i neki opšti faktori koji moraju biti deo svakog pojedinačnog
L.A. 21 procesa:
Lokal
Agenda nije samo strategija zaštite životne sredine. Plan održivosti
uključuje i rešavanje socijalnih i ekonomskih pitanja. Lokal Agenda
uključuje celo društvo ili u najmanju ruku najveći mogući presek
skupova, sa svim raspoloživim resursima. Oko Lokal Agende mora se
stvoriti konsenzus – zajednički napori naspram prevaziđenog modela
suprotstavljenih interesa.
Prvi korak
je prikupljanje informacija o lokalnim uslovima i lokalnim prioritetima
- otkrivanje pravih želja i potreba ljudi. Dalje, akcije je potrebno
identifikovati. Nijedna organizacija ni društvena struktura ne može
imati monopol nad dobrim idejama. Važno je naći načine da se izmeri
napredak, kako bismo znali da naša zalaganja imaju rezultate.
»
Ekologija ne mora biti u sukobu sa
ekonomijom
Jedna od
predrasuda je da zaštita životne sredine dolazi u sukob sa interesima
privrednog razvoja - rasta društvenog proizvoda, životnog standarda,
otvaranja novih radnih mesta. Praksa najrazvijenijih zemalja ali i
zemalja u razvoju, tokom poslednje decenije dokazuje suprotno:
tradicionalni koncept razvoja orijentisanog na rast proizvodnje i ujedno
rast potrošnje prirodnih resursa dosao je do svojih krajnjih granica.
Tzv. "eksterni troskovi" koje proizvodi zagadjivanje, iscrpljivanje
resursa i narušavanje ljudskog zdravlja pocinju nadmašivati koristi koje
dalji rast donosi. Kapital se danas u najrazvijenijim zemljama sve vise
ulaze u zaštitu okoline, štednju energije i drugih resursa i u razvoj
tehnologija prijateljskih prema okolini. Upravo u tim područjima
otvaraju se i brojna nova radna mesta. Manje razvijene zemlje nemaju
izbora, moraju slediti taj put. Održivi razvoj treba poticati fiskalnim
merama na lokalnom nivou, koja za cilj imaju sprečavanje zagadjenja i
rasipanje prirodnih bogatstava.
»
Od
Stokholma do Johanesburga
Na prvoj
Svetskoj konferenciji Ujedinjenih
Nacija o životnoj sredini, održanoj
1972. godine u Stokholmu, po prvi put je
na visokom međunarodnom
nivou ukazano
na opasnosti koje našoj planeti prete od zagađenja
životne sredine na globalnom nivou.
Nešto
ranije, krajem šezdesetih godina prošlog veka, čula su se prva
upozorenja stručnjaka i različitih ekoloških organizacija - koje su
počele da se formiraju na nacionalnom i internacionalnom nivou.
1982.
godine u Najrobiju je održana druga po redu konferencija Ujedinjenih
nacija o životnoj sredini. Tada je upozoreno na nekontrolisani
industrijski razvoj i eksploataciju prirodnih resursa i posledice koje
ostavljaju na životnu sredinu.
1992.
godine održana je Konferencija u Rio de Žaneiru, na kome je po prvi put
ukazano na povezanost razvoja i zaštite životne sredine.
Pet godina
kasnije u Njujorku je održana Konferencija Rio + 5, na kojoj je
zaključeno da je u zaštiti naše planete postignut mali napredak.
Deset
godina posle Samita u Riju, od 26. avgusta do 4. septembra u
Johanesburgu je održan Svetski samit o održivom razvoju (Rio +10).
Bio je to
prvi put da se ceo svet okupio radi jednog cilja
održivog razvoja
Zemlje. Osmišljen kao najveći samit Ujedinjenih
Nacija, na samitu je
učestvovalo više od 60.000 delegata, aktivista ekoloških organizacija,
predstavnika velikih svetskih kompanija i preko 170 svetskih lidera.
»
Dodatni
LINKOVI :
▪ Devijantne
Pojave U Primeni Kjoto Protokola
▪ Greenpeace
Organizacija Koja Je Pozitivno Promenila Svet
▪ Rečnik
Pojmova
▪ Lokalni
Ekološki Akcioni Plan – L.E.A.P
▪ Rio
de Žaneiro 1992. godine.
(Agenda
21,
Lokal Agenda 21)
▪ Donosi
li
Visoka
Tehnologija
Nesreću
|