Vladimir
Mijailović – je sa
nama od početka. U samom startu se priključio našoj inicijativi. Čast je
i privilegija imati ga
kao saradnika. Svojim foto-reportažama sa mnogobrojnih
putovanja, koje ćemo tek objavljivati, dao je veliki doprinos našoj
akciji i promovisanju eko-turizma.
On je iskreni ljubitelj
prirode i o tome svedoče njeogovi brojni radovi. Uspešan je u poslu
kojim se bavi ali kako sam kaže njegovo najveće interesovanje
predstavljaju putovanja i nova, nedovoljno istražena mesta.
Voli kada poseti malo
istražene pećine, klisure, kanjone, uživa u plovidbi na rekama i
planinarenju. Prava stvar je naravno, kako i sam kaže, kada u avanturu
krene sa prijateljima.
Odličan je poznavalac naših
krajeva i pravi sagovornik. Uvek je spreman da pomogne i učestvuje u
organizaciji putovanja. Pravi je čovek za to. Njegov doprinos razvoju
eko-turizma u Srbiji je veliki, upravo iz razloga što voli da otkrije i
poseti manje istražena i popularisana mesta koja imaju veliki
eko-turistički potencijal. I pored svega što uspešno radi Vladimir je
pre svega skroman i prijatan, spreman da pomogne, posavetuje i saraduje
sa pravim ljubiteljima prirode.
Predstavljamo jedno njegovo
putovanje koje se nama mnogo dopalo...
Jedan kormoran
je upravo sleteo... a drugi poleće…
Kormoran
leti brzinom od 60 kilometara na čas, roni na dubinu od 13
metara a uz pomoć vazdušnih struja neprekidno može da leti i po
1.000 kilometara.
Kormorani su
najorganizovanije ptice u ptičjem svetu.
Ovde mesto
je i stanište čaplji...
Mama patka je skupila svoju čeljad i odlazi...
...i obezbeđenje
je tu...
:)
Pored ovoliko
čaplji ovo je vrlo rizično plivanje :)
Tokom
celog putovanja, pažnju
skreću prelepe vikendice,
kućice na vodi i razne brvnare koje su uglavnom već gotove
splavovima dovežene i postavljene ovde.
Pogled
se pruža prema planini Kablar (889mnv).
Manastir
Nikolje, najstariji među Ovčarsko-Kablarskim manastirima,
podignut je na padinama Kablara, na levoj obali Zapadne Morave.
Nikolje se prvi
put pominje 1476/78. godine. Po predanju, manastir su podigli
svetogorski kaluđeri koji su se povukli
iz Svete Gore ispred Katalona, u XIV veku.
U povratku još
jednom plovimo ispod železničkog mosta. Pred samom
Ovčar Banjom je čitavo vikend naselje kraj vode.
Južne stenovite padine i
vrhovi Kablara strmo se obrušavaju u reku.
Posle predaha i
odličnog ručka u restoranu ‘’Dom’’ krećemo da napravimo krug do
kanala u Ovčar Banji... Dok plovimo
nazad nailazimo na odličnu kombinaciju drumskog, železničkog,
vodenog i gore vazdušnog saobraćaja. Klisura je tesna za
saobraćaj ali sa novim mostom i tunelom problemi su rešeni. Na ovom mestu
završavamo
našu priču o ovom prelepom kraju.Zaključak
je jednostavan,
eko-turistički potencijal ovog dela naše zemlje neverovatan
je
i očigledan.